“Svi me izbjegavaju, nemam gdje ni da se okupam”

Iako svakodnevno prolazi kroz mnogo toga, u školi svejedno uspijeva ostvariti dobre rezultate. “Trudim se koliko mogu. Nekad četvorka, nekad petica”, kaže. Užinu mu je za cijelu godinu uplatio jedan od komšija, a kuhar mu ponekad da i sok – “ako može”.

U Jeginovom Lugu kod Kalesije, daleko od tuđih pogleda, živi Amel, 15-godišnji dječak čije je djetinjstvo obilježeno borbom od samog početka. Majka ga je napustila dok je još bio beba, a on za njom, kako kaže, nikad nije osjećao potrebu ni želju da je potraži. Danas živi s ocem u vrlo teškim uslovima – bez vode u kući, bez kupatila, bez mogućnosti održavanja osnovne higijene. “Imam drugove, ali me većina izbjegava. Nemam gdje da se okupam… ljudi pobjegnu od mene”, priča Amel. Svako jutro prije škole obiđe štalu i donese vodu za šest ovaca o kojima brine.

Zbog toga što kupatila nemaju, najčešće se kupa napolju. “Ljeti ugrijem vodu pa se nekako snađem, ali zimi je najgore”, kaže. Struju su dobili tek nedavno, a vodu još uvijek čekaju.

Teško djetinjstvo duboko ga je obilježilo. Skoro cijeli život proveo je u domu – punih 14 godina. Sa 15 se vratio ocu. O majci zna tek da živi u Srebreniku. “Ne želi da čuje za mene, a ni ja više nemam želju da je upoznam”, kaže tiho.

Dani su mu ispunjeni poslom koji obično obavljaju odrasli. Vikendom radi fizičke poslove za dnevnicu, samo da bi imali šta jesti. Zimi ručno pere veš, isto tako i ljeti. “Znam ponešto i skuhati, otac me naučio. Uvijek ima nekog posla – kosidba, baliranje, ovce… nešto se radi stalno”, priča Amel.

Njegova najveća želja je jednostavna – kupatilo. “Samo da imamo vodu u kući… da se mogu okupati kao druga djeca.”

Komšije ga opisuju kao tihog, vrijednog i pristojnog dječaka, uvijek spremnog pomoći. Upravo su oni kontaktirali novinare, nadajući se da bi nečija dobra volja mogla promijeniti Amelovu svakodnevicu.

“Kad me drugovi pitaju da im pokažem kupatilo, kažem im – poslije. Stidim se jer ga nemam”, priznaje. Uprkos svemu, njegova nada je jasna: završiti školu i postati automehaničar ili varioc, te jednog dana živjeti život dostojan čovjeka.